Prilikom urbanizacije ljudi su na mnogim mjestima asfaltnim putevima presjekli prolaze kojima se divlje životinje kreću vijekovima. U velikoj većini slučajeva na ovakvim dijelovima puteva nisu postavljene zaštitne ograde, niti je obezbijeđen prelaz za životinje. Kao posljedica toga, nerijetko se dešavaju saobraćajne nezgode u kojima životinje stradaju, dok vozači pretrpe štetu na vozilima, a ponekad i povrede.
U situacijama, vozači se najčešće odlučuju da napuste lice mjesta u strahu da će biti kažnjeni zbog toga što je životinja stradala. Ipak, ovo je pogrešan korak, jer vozač koji se pridržava saobraćajnih propisa nema razloga da bude kažnjen zbog toga što je udario životinju na putu. Tako vozači ostaju i bez mogućnosti da naplate štetu koja im u ovakvim situacijama nastane.
Ko je odgovoran za štetu koju pričini divljač?
Za upoznavanje sa procedurom naknade štete u ovim situacijama je potrebno poznavati propise iz oblasti lovstva, saobraćaja, te obligacionog prava.
Prema Zakonu o lovstvu Republike Srpske korisnik lovišta dužan je da preduzima mjere za sprečavanje štete koju divljač može pričiniti. Dakle, lovačko udruženje koje ima potpisan ugovor o korišćenju određenog lovišta sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede su dužna da preduzimaju potrebne mjere kako divljač ne bi ugrožavala ljude i njihovu imovinu.
Kako do nezgoda dolazi jer lovačka odruženja iz različitih razloga nisu obezbijedila da divljač bezbjedno prelazi preko puteva, jasno je da su upravo ona i odgovorna za štetu koja na ovaj način nastane.
Nerijetko je jedina mjera koja se preduzme postavljanje saobraćajnog znaka opasnosti „divljač na putu“. Ipak, ovo nije način da lovačko udruženje sa sebe skine odgovornost za nadoknadu štete. U Zakonu o osnovama bezbjednosti saobraćaja je određeno da znakovi opasnosti služe da se učesnici u saobraćaju na putu upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu puta, i da se obavijeste o prirodi te opasnosti. Dakle, uočavanjem ovog znaka, vozač je dužan da vozi sa povećanom pažnjom. Kako do nezgoda najčešće dolazi u situacijama kada divljač naglo istrči na put, jasno je da je nezgodu nemoguće izbjeći i da nema krivice na strani vozača.
Šta učiniti kada do nezgode dođe?
Ukoliko se desi nezgoda u kojoj dođe do kontakta vozila i divljači, prvi neophodan korak je da se postupi kao da je nastala bilo koja druga vrsta saobraćajne nezgode. Dakle, osigurati lice mjesta (zaustaviti vozilo, postaviti sigurnosni trougao i slično), te pozvati policiju radi vršenja uviđaja, fotografisanja lica mjesta i alkotestiranja vozača. Ovdje je važno napomenuti da čak i u situaciji da je vozač pod uticajem alkohola, to ne isključuje njegovo pravo na naknadu štete. Ukoliko bi do nezgode došlo i da je vozač bio trijezan, smatra se da alkohol nije uzrok nezgode, što je u ovim situacijama najčešći slučaj.
Kada policija završi uviđaj, nakon nekoliko dana se može preuzeti zapisnik o uviđaju saobraćajne nezgode. Potrebno je da ovlašćeni procjenitelj izvrši fotografisanje oštećenog vozila. Račune svih propratnih troškova treba sačuvati, jer i ovi troškovi predstavljaju štetu koje je lovačko udruženje dužno nadoknaditi. Odštetni zahtjev se nakon toga podnosi u lovačko udruženje, kojom prilikom se uz ovaj zahtjev predaju kopije policijskog zapisnika, fotografija oštećenog vozila (na CD-u, ili štampane), eventuano nalaz procjenitelja o visni štete, računi troškova (npr. za šlepanje vozila, izradu policijskog zapisnika, izradu procjene visine).
Lovačko udruženje nerijetko ovakav zahtjev odbije uz obrazloženje da na toj dionici puta postoji saobraćajni znak „divljač na putu“. Kako među ljudima postoji mišljenje da se šteta može naplatiti samo kad nema ovog znaka, nerijetko ovakva odluka bude prihvaćena.
Samo postavljanje saobraćajnog znaka ne oslobađa od odgovornosti, oštećeni može da podigne tužbu protiv lovačkog udruženja. U sudskom postupku se sprovode potrebna vještačenja, nakon čega sud donosi presudu, po pravilu u korist oštećenih. Sudski proces zahtijeva strpljenje i određene troškove, ali na kraju sve troškove postupka snosi strana koja izgubi spor. Važno je napomenuti da oštećeni može angažovati advokata u bilo kom momentu, bilo radi podnošenja tužbe, bilo već radi podnošenja odštetnog zahtjeva (opomene pred tužbu) lovačkom udruženju. Ovo je i najbolji način zaštite prava, iz razloga što advokati već imaju iskustva u ovakvim predmetima.
Postoji li neka sitaucija u kojoj se šteta ne može naplatiti?
Nažalost, postoje situaciju u kojima sudovi odbijaju tužbene zahtjeve za naknadu štete zbog nemogućnosti dokazivanja načina nastanka štete, odnosno uzročno – posljedične veze između udara u divljač i štete na vozilu. To su situacije u kojima se u momentu kada policija vrši uviđaj na licu mjesta ne zatekne divljač s kojom je vozilo ostvarilo kontakt.
Šta uraditi kada divljač prouzrokuje štetu van saobraćaja?
Nerijetko se dešava da divljač prouzrokuje štetu napadanjem stoke, uništavanjem košnica pčela, ili pustošenjem usjeva na posjedima koji se nalaze u blizini lovišta. U ovim situacijama je važno pozvati policiju, osigurati da tragovi štete ostanu nepomični dok se ne izvrši uviđaj. Nakon toga je potrebno u roku od tri dana obavijestiti nadležni opštinski organ o šteti.
Udruženje je i u ovoj situaciji dužno nadoknaditi cjelokupnu štetu, iako se ljudima nerijetko isplaćuju minimalni iznosi. I u ovim situacijama se može pokrenuti spor radi potpune naknade štete.
Specifičnost postoji kod štete koju prouzrokuje medvjed, kada Budžet Republike Srpske snosi 45% štete, opština 25%, dok lovačko udruženje, kao korisnik lovišta, snosi 30% od ukupne štete.
